Hrvatski ovčar je izuzetno svestran pas čiji talent se ne ograničava samo na čuvanje stada i doma, već se ističe i u psećim sportovima. Osim toga, ova fleksibilna četveronožna rasa izvrsno se prilagođava i ulozi obiteljskog ljubimca. Njegova sposobnost prilagodbe čini ga izuzetno dragocjenim i kao radnim psom i kao vjernim pratiteljem unutar obitelji.
Izgled:
Hrvatski ovčar ne oduševljava samo svojom ljupkom i odanom naravi, već i atraktivnim izgledom. Njegovo gusto crno i srednje dugo krzno, mišićavo tijelo te šiljasti oblik glave koji podsjeća na lisičji, daju mu plemenit izgled. S visinom u grebenu od otprilike 50 cm i težinom koja se kreće između 13 i 20 kg, ovisno o spolu, ovaj čistokrvni pas ima ugodan format koji nije ni premalen ni prevelik. Ova kombinacija karakteristika čini ga ne samo funkcionalnim radnim psom, već i privlačnim ljubimcem.
Karakter:
Hrvatski ovčar, još uvijek relativno malo poznat izvan Balkana, dugo je u svojoj domovini bio popularan radni pas i pomagač. Ova popularnost nije iznenađujuća s obzirom na to da hrvatski ovčar posjeduje sve kvalitete koje ljudi očekuju od svojih četveronožnih prijatelja i pomagača. Iako je izvorno uzgojen kao pastirski pas, koji je bio zadovoljan samo kada mu je stado na okupu, danas je iznimno društven i usmjeren prema ljudima, čineći ga odličnim obiteljskim psom. Rado se druži s djecom i najviše uživa u prisutnosti velike obitelji. Osim toga, visoko je inteligentan i brzo shvaća zadatke i naredbe svog vlasnika, izvršavajući ih brzinom munje.
Pas u kojeg se možete pouzdati
Njegova volja da obavi zadatke kako treba i spremnost da se prilagodi raznolikim situacijama čine hrvatskog ovčara pouzdanim partnerom koji je lako trenirati. U usporedbi s mnogim drugim pasminama ovčara, hrvatski ovčar rijetko dovodi u pitanje svrhu nekog zadatka, već obično bezuvjetno slijedi naredbe svog vlasnika. Nije ponosit ni za naizgled besmislene vježbe, poput skakanja kroz obruč, koje mnogi drugi ovčari s ponosom odbijaju. Hrvatski ovčar je pas na kojeg se možete osloniti – vjeran, energičan i zaštitnički nastrojen prema svom vlasniku u svakoj situaciji.
Držanje:
Iako se često smatra da su predstavnici ove pasmine vrlo skromni psi, kada je u pitanju tjelovježba, hrvatski ovčari ne poznaju granice. Vlasnici ove pasmine trebaju odabrati prostrano zemljište i biti spremni posvetiti mnogo vremena svakodnevnim aktivnostima na otvorenom. Unatoč tome što su manji od njemačkog ovčara, s maksimalnom visinom od otprilike 50 cm, ovi psi zahtijevaju obilje prostora za slobodno kretanje i trčanje. Hrvatski ovčari najugodnije se osjećaju na selu i u neposrednoj blizini prirode. Život u gradu ili malom stanu svakako ne bi bio optimalan za ovog ljubitelja otvorenog prostora.
Aktivnosti:
Hrvatski ovčar nije samo “pas za kauč”: kao bivši radni pas, ovaj pas ima želju za aktivnošću. Sudjelovanje u sportovima za pse poput natjecanja u agilnosti, turnirskih sportova za pse ili traganja izvrsni su načini za pružanje fizičke i mentalne vježbe ovim obiteljskim psima. Zahvaljujući svojoj brzini, agilnosti i brzom razumijevanju, hrvatski ovčari često postižu izvrsne rezultate na natjecanjima u agilnosti ili sličnim priredbama pasa ovčara. S ovim čistokrvnim psom, svatko tko traži partnera za pseće sportove će imati savršenog sportskog suputnika.
Uz ovog psa, nema izgovora zašto ne biste zadovoljili želju svog psa za vježbanjem na svježem zraku. S mišićavim nogama koje mu omogućuju ne samo veliku brzinu već i iznimnu okretnost, ovaj pas jednostavno pripada prirodi, gdje se može opustiti u dugim šetnjama, vožnji biciklom ili u raznim psećim sportovima.
Njega i zdravlje:
Ako postanete sretni vlasnik hrvatskog ovčara, vjerojatno ćete uživati u mnogo vremena provedenom vani na svježem zraku. S druge strane, rijetko ćete morati posjećivati veterinara, a ako to bude potrebno, bit će to uglavnom radi redovitih pregleda i cijepljenja. Agilni hrvatski ovčar često je otporan na bolesti koje su uobičajene kod drugih ovčara. Ipak, kako biste podržali njegov zdravi razvoj, bit će važno osigurati dovoljno tjelesne aktivnosti, pravilnu njegu i uravnoteženu prehranu.
Njegova crna dlaka, rijetko kombinirana s bijelom, daje mu vrlo mekan izgled, za razliku od grube i robustne dlake drugih ovčara. Unatoč tome, ta dlaka je izdržljiva na vremenske uvjete i lako se održava. Osim redovitog rezanja kandži i čišćenja ušiju, njega uključuje i često četkanje krzna kako bi se uklonila prljavština i spriječilo stvaranje čvorova.
Historija:
Iako se prvi put spominje u rukopisu biskupa Petra 1374. godine, hrvatski ovčar dugi niz godina uzgajao se isključivo u radne svrhe. Standard koji opisuje ne samo karakteristike i svojstva pasmine već i njegov vanjski izgled postavljen je tek 1951. godine. Iako su neki hrvatski uzgajivači tada već pokušavali dobiti službeno priznanje za ovu pasminu, politički nemiri u bivšoj Jugoslaviji i rasprave oko riječi “hrvatski” u nazivu pasmine dugo su predstavljali nepremostive prepreke. Tek 1968. godine, hrvatski ovčar službeno je priznat od strane tadašnjeg Jugoslavenskog kinološkog saveza. Međunarodni kinološki savez slijedio je primjer godinu dana kasnije i hrvatskog ovčara uvrstio pod broj 277.